Von der ProMente-Website (Vorheriges) – interessant - nur auf Kroatisch.
Interessante Inhalte der bisherigen Website von Pro Mente Psychologische Beratung (Mostar). Und einige neuere interessante Inhalte.
Hipersomnija označava patološki porast broja sati sna za više od 25 posto. Akutna hipersomnija, koja relativno kratko traje, može pratiti neke akutne sistemske bolesti, poput gripe, a mogu je uzrokovati i hipotireoza, hiperglikemija, hipoglikemija, anemija, uremija, hiperkapnija, hiperkalcemija, zatajenje jetre, epilepsija i multipla skleroza. Bolesnici sa sindromom sleep apneje često imaju kompenzacijsku dnevnu hipersomniju.
Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje. Za vrijeme sna mozak je izuzetno aktivan. Zapravo, prema jednoj teoriji mozak se upravo u snu, kada osjeti gotovo ne šalju nikakve podatke, reprogramira, a to, očito, postiže tako da se oslobađa svih zastarjelih i nepoćudnih informacija.
Postoje dva tipa spavanja: non REM (NREM) i REM spavanje. Oba su naznačena s karakterističnim fiziološkim promjenama.
Stanje budnosti i sna podliježe pravilima ritmičnosti povezanih s prirodnim ciklusima (dan i noć). Do poremećaja prirodnog toka sna dolazi zbog različitih promjena u okolini, djelovanja stresa i bolesti, kao i uslijed promijenjenih navika života.
San je fiziološka pojava koja se izmjenjuje sa stanjem budnosti u okviru ritma dana i noći, a služi odmaranju i oporavku organizma. San ima 4 stadija:
1. uspavljivanje (ulazak u san)
2. lagani san
3. polagani san
4. duboki san
Skupina bolesti kod kojih disanje zastane tijekom spavanja kroz 10 i više sekundi, obično više od 20 puta u jednom satu, uzrokujući mjerljivu deoksigenaciju krvi (hipoksemiju).
Sleep apneja može biti opstruktivna (blokada u gornjim dišnim putevima unatoč prisustvu mlaza zraka), centralna (smanjen rad centra za disanje) ili miješana.
- Uvod
- Epidemiologija
- Etiologija
- Dijagnoza
- Klinička slika
- Tijek i prognoza
- Liječenje
Sindrom nemirnih nogu je čest neurološki poremećaj koji se prvi puta spominje u 17. stoljeću, a 1944. opisao ga je Karl A. Ekomb i od tada je poznat pod današnjim nazivom (ponekad se naziva i Ekbomov sindrom).
Karakteriziran je neugodnim senzacijama u nogama i potrebom za pomicanjem nogu. Navedene senzacije različito se opisuju pa se često spominje mravinjanje, gmizanje, bockanje, trzanje, grčenje, trnjenje ili čak bolne senzacije koje izazivaju prekomjernu potrebu za pomicanjem nogu.