Seksualne disfunkcije u žena - općenito

Spolni čin sastoji se od faze uzbuđivanja i faze orgazma. Poremećaji jedne ili druge faze mogu biti posljedica organskih ili funkcijskih razloga, ili i jednih i drugih zajedno.

Bolesti koje oštećuju neurološke funkcije, npr. dijabetes ili multipla skleroza, mogu onemogućiti seksualno uzbuđenje. Lokalne bolesti kao što su upale vagine, unutarnjeg sloja maternice, jajovoda ili jajnika, mogu omesti spolni čin zbog bolova, a iscrpljujuće sistemske bolesti, poput malignih tumora i bolesti srca i krvnih žila, mogu neizravno škoditi.

SINDROM KRONIČNOG UMORA - 20 načina kako ga se riješiti

Sindrom kroničnog umora ( SKU ) postao je jedna od najnovijih medicinskih zagonetki. Ova tegoba koju su u osamdesetim godinama mediji nazvali Yuppie-gripa ( bolesni manjak energije ) jer se činilo da napada mlade i ambiciozne ljude , osobito žene, isto tako zbunjene i frustrirane pacijente, liječnike i istraživače.

Oboljeli od SKU- pate od iscrpljujućeg umora, koji se može beskonačno nastavljati. Njihovi simptomi koji nalikuju gripi ? umor. Malaksalost, bolovi u mišićima, grlobolja, lagana groznica i natečeni limfni čvorovi ? često traju još dugo nakon svog početka koji se pogođenima isprva čini kao gripa, mononukleoza ili neka druga zarazna bolest. Depresija, česti pratilac mnogih kroničnih bolesti, može pratiti neki od drugih simptoma kroničnog umora. Isto vrijedi i za kognitivne probleme poput zbunjenosti i zaboravnosti, kao i poteškoće sa spavanjem.

Paranoidna shizofrenija vs. paranoja

F20.0 Paranoidna shizofrenija

Paranoidna shizofrenija se javlja obično kasnije u životu od ostalih tipova shizofrenije, u trećoj ili četvrtoj deceniji života. Karakteriziraju je bolesne ideje, halucinacije, manije proganjanja i sl. Bolesne ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti.

Simptomi shizofrenije

Simptomi shizofrenije uobičajeno se dijele na pozitivne, negativne, kognitivne (spoznajne) i afektivne (simptome promijenjenog raspoloženja).

Pozitivni simptomi shizofrenije

Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Halucinacije su obmane osjetila kod kojih ne postoji stvarni podražaj, a osoba koja halucinira opaža kao stvarno ono čega uopće nema. Najčešće i tipične za shizofreniju su slušne halucinacije, osobito glasovi. Radi se o glasovima koje čuje samo bolesnik. Najčešće glasovi međusobno razgovaraju, komentiraju bolesnikovo ponašanje, daju savjete ili kritiziraju bolesnika. Glasovi mogu i zapovijedati pa govorimo o zapovijednim (imperativnim) halucinacijama. Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje, npr. mogu vidjeti neku neobičnu svjetlost, mogu vidjeti čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila. Tako npr. mogu osjećati da im se unutarnji organi raspadaju ili putuju po tijelu, da im struja prolazi kroz noge što često povezuju s drugim bolesnim idejama (kao npr. da ih netko tako nevidljivim silama uništava).

Depression ist eine psychische Störung mit verschiedenen Symptomen

Depression ist eine psychische Störung, die immer häufiger auftritt und viele Menschen betrifft. Die Symptome können sehr unterschiedlich sein und reichen von tiefer, anhaltender Traurigkeit und Bedrücktheit bis hin zu Hoffnungslosigkeit, Apathie und Interessenslosigkeit. Auch Antriebslosigkeit, innere Leere und Gefühlslosigkeit gehören zu den häufigen Anzeichen einer Depression. Betroffene können sich häufig nicht aufraffen, alltägliche Aufgaben zu erledigen und fühlen sich schnell überfordert.

Tjelesni dismorfni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek, prognoza i liječenje
Prikaz slučaja

Uvod

Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan sa oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima kakarkteristike duševnog poremećaja. Poremećaj je prvi put spomenuo talijanski liječnik Morselli, 1886., pod nazivom dismorfofobija. 1980. je pod tim nazivom po prvi put registriran u američkom priručniku za duševne poremećaje, DSM-III. U sljedećim je izdanjima, DSM-III-R i DSM-IV, preimenovan u tjelesni dismorfni poremećaj.
Sigmund Freud je također opisivao svog pacijenta kojeg je nazvao "čovjek vuk", a koji je imao klasične simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja. Bio je uvjeren da je njegov nos toliko ružan da je izbjegavao bilo kakav posao i društveni život.