AGORAFOBIJA

strah od otvorenog prostora i javnih mjesta

Agorafobija je poremećaj koji se očituje intenzivnim strahom ne samo od otvorenog prostora i javnih mjesta, već  i od mnoštva ljudi (gužve) iz kojih se ne može brzo ukloniti na sigurno mjesto (obično je to dom). Stoga je ovaj poremećaj često povezan sa strahom od napuštanja doma, odlaska u trgovinu, odlaska na javna mjesta, od putovanja, itd.

Termin agoraphobia dolazi iz starogrčkog jezika, a prethodno je označavao samo strah od placa ili tržnice. Danas ova riječ ima mnogo sire značenje, ne samo strah od javnih i otvorenih mjesta. Ona uključuje i strah od udaljavanja iz kuće, od obitelji, prijatelja, od svih situacija u kojima ovakve osobe mogu doživjeti napadaj panike, a pomoć im izgleda nedostupnom.

Tjelesni dismorfni poremećaj

Uvod
Epidemiologija
Etiologija
Dijagnoza
Klinička slika
Diferencijalna dijagnoza
Tijek, prognoza i liječenje
Prikaz slučaja

Uvod

Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
Ako ovakav doživljaj vlastitog tijela osobi uzrokuje bitne teškoće, te ako je povezan sa oštećenjem u socijalnom, radnom i drugim oblicima funkcioniranja, ima kakarkteristike duševnog poremećaja. Poremećaj je prvi put spomenuo talijanski liječnik Morselli, 1886., pod nazivom dismorfofobija. 1980. je pod tim nazivom po prvi put registriran u američkom priručniku za duševne poremećaje, DSM-III. U sljedećim je izdanjima, DSM-III-R i DSM-IV, preimenovan u tjelesni dismorfni poremećaj.
Sigmund Freud je također opisivao svog pacijenta kojeg je nazvao "čovjek vuk", a koji je imao klasične simptome tjelesnog dismorfnog poremećaja. Bio je uvjeren da je njegov nos toliko ružan da je izbjegavao bilo kakav posao i društveni život.

Hipersomnija

Hipersomnija označava patološki porast broja sati sna za više od 25 posto. Akutna hipersomnija, koja relativno kratko traje, može pratiti neke akutne sistemske bolesti, poput gripe, a mogu je uzrokovati i hipotireoza, hiperglikemija, hipoglikemija, anemija, uremija, hiperkapnija, hiperkalcemija, zatajenje jetre, epilepsija i multipla skleroza. Bolesnici sa sindromom sleep apneje često imaju kompenzacijsku dnevnu hipersomniju.

Problemi u spolnosti mogu ukazati na zdravstvene tegobe

Problemi u spolnosti mogu biti rani indikator opake bolesti. Nemojte previdjeti na koje bolesti ukazuju!

Problemi u spolnosti mogu biti samo vrh ledene sante
Vrlo će vas rijetko liječnik pitati o vašem spolnom životu. Najčešće se to dogodi kada se kakav simptom koji imate može povezati sa vašom aktivnošću u krevetu. Većinom su upravo problemi u spolnosti pokazatelji drugih zdravstvenih problema. Uz jednostavno pitanje liječnika i iskren odgovor možete si spasiti život. Dr Andrew McCullough to kaže na slikovit način: „Ako muškarac ima erektilnu disfunkciju, to može biti samo vrh ledene sante!“ Kanadski i nizozemski liječnici su u zajedničkom istraživanju pokušali saznati u koliko slučajeva su se prije pojave ozbiljne bolesti već pojavili problemi u spolnosti. Istraživali su da li problemi u spolnosti mogu biti znak upozorenja za infarkt, dijabetes, depresiju, multiplu sklerozu i Parkinsonovu bolest.

Alzheimerova bolest

Demencija Alzheimerovog tipa je vodeća bolest današnjice, najčešća je od svih demencija i u stalnom je porastu. 1906. godine Alois Alzheimer je prvi puta opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB) odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Spominjanje ove bolesti je ranije bilo rijetko, a postavljanje dijagnoze još rjeđe. Unatrag tri do četiri desetlijeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom.

PSIHOTERAPIJA I LIJEČENJE ANOREKSIJE I BULIMIJE

Strategije i liječenje poremećaja prehrane

Poremećaji prehrane mogu se liječiti i vratiti normalna tjelesna težina. Što prije se ovi poremećaji dijagnosticiraju i liječe, bolji će biti rezultati. Zbog svoje složenosti, poremećaji prehrane zahtijevaju cjelovit plan liječenja koji uključuje liječničku skrb i nadzor, psihosocijalne zahvate, nutricionističko savjetovanje i po potrebi upravljanje lijekovima. U vrijeme dijagnosticiranja, klinički liječnik mora odrediti je li osoba u neposrednoj opasnosti i treba li hospitalizaciju.