Dijagnoza i tijek depresije
Depresija je bolest koja se javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govorimo o depresivnoj epizodi, a simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze trebaju trajati najmanje dva tjedna. Za dijagnosticiranje nove depresivne epizode mora postojati razmak od najmanje dva mjeseca bez depresivnih simptoma prije nego što se pojavi nova depresivna epizoda. Tada govorimo o ponavljajućem depresivnom poremećaju.
Anksiozni poremećaji
Anksiozni poremećaji (AP) predstavljaju skupinu različitih medicinskih stanja u kojima dominiraju zabrinutost, strah, tjeskoba, strepnja, napetost ili nemir. Psihofarmakoterapija predstavlja temelj uspješnog liječenja anksioznih poremećaja, ali bez psihoedukacije pacijenta i njegove obitelji, te kognitivno-emocionalno-bihejvioralne terapije i promjene životnog stila i bazičnih uvjerenja pacijenta često je nemoguće postići izlječenje. U aktualnom članku pročitajte više o klasifikaciji, epidemiologiji, patofiziologiji, dijagnozi i liječenju anksioznih poremećaja.
Definicija i klasifikacija
Epidemiologija
Patofiziologija
Najpoznatije psihoanalitičke teorije su:
Klinička slika
Dijagnoza
Diferencijalna dijagnoza
Liječenje
Literatura
Fobija
Što su Fobije?
Fobična reakcija je automatska, sve prožimajuća. Osoba je ne može kontrolirati, i praktički je sva obuzeta imaginacijom prijetnje i opasnosti.
"Srce mi lupa tako jako da imam osjećaj kao da ce puknuti ili iskočiti iz grudi. Grlo mi se steglo da jedva dišem. čini mi se da ću se ugušiti. Ruke mi se preznojavaju. Imam osjećaj kao da ću se onesvijestiti pa se moram pridržavati za zid ili namještaj da ne padnem. Čini mi se da ću umrijeti od straha. Da mi je pobjeći, a ne znam kuda bih."
Ovo su riječi osobe koja pati od fobije. To je autentični opis onoga što ona osjeća kad se susretne s objektom ili situacijom koje se plaši. A to mogu biti sasvim obične situacije i objekti: vožnja avionom, susret s golubom, izlazak na večeru u neki restoran, ispit, itd. Fobija je, dakle, psihološka i tjelesna reakcija straha na objekte ili situacije koje su relativno bezopasne.
Bračne i ljubavne krize
Povijesno gledano brak se, pored biološke osnove (rađanje i podizanje djece) koju je zadržao i danas, razvio prije svega na materijalnoj osnovi, pri čemu subjektivna osjećanja budućih supružnika nisu imala nikakav uticaj na sklapanje braka. Tek sredinom 18. vijeka Žan Žak Ruso diže glas protiv vladajuće materijalne osnove za brak i suprotstavlja mu ljubav kao prirodni motiv za brak. Sto godina kasnije polako se pokreće lavina brakova iz ljubavi, što počinje da nagriza građanski moral, izaziva obilje skandala i uspostavlja novi vrijednosni poredak: danas se na brak bez ljubavi gleda poprijeko, a brak iz ljubavi je poželjan i prihvaćen.
