Terapija kroz savjetovanje uvelike ce pomoci da otkrijete uzroke svoje depresije. Lijecnik vam moze preporuciti dobrog psihoterapeuta ili neku grupnu terapiju za samopomoc.

Lijecenje psihoterapijom (terapijom razgovorom s educiranimn strucnjakom - psihoterapeutom) bez psihofarmakoloskog lijecenja moze biti prikladno za bolesnika s blagim depresivnim poremecajem. Psihoterapija se preporuca kad postoje znacajni psihosocijalni stresori, unutarnji psihicki sukobi, medjuljudske poteskoce.
Izbor psihoterapijske metode ovisi o specificnim ciljevima, duzini lijecenja i ucestalosti seansi, te raspolozivosti terapeuta educiranih za odredjenu tehniku, ali i uvazavanju bolesnikovih zelja. Psihoterapija ima znacajni utjecaj na povecanje povjerenja bolesnika u uspjeh lijecenja i motivira bolesnika za redovito uzimanje lijeka. U lijecenju depresije kao specificni pristupi koriste se interpersonalna, kognitivna i bihejvioralna terapija, a rjedje i drugi oblici psihoterapije.

Interpersonalna terapija je vid kratkotrajne psihoterapije koja se obicno sastoji od 12 do 16 tretmana koji se odvijaju s razmakom od tjedan dana. Karakterizirana je aktivnim terapijskim pristupom pri cemu se naglasava uloga sadasnjeg bolesnikovog stanja i potreba odgovarajuceg socijalnog funkcioniranja. Tijekom terapije ne razradjuju se obrambeni mehanizmi niti unutarnji konflikti. Glavni naglasak u terapiji je usmjeren na interpersonalne odnose. Interpersonalnom terapijom pokusavamo pomoci bolesniku fokusiranje na nedavni znacajni dogadjaj, npr. gubitak, socijalnu izolaciju i druge interpersonalne faktore koji mogu utjecati na razvoj depresije.

Kognitivna terapija depresije se temelji na shvacanju da je kognitivna disfunkcija vrlo znacajna u nastajanju depresije. Pretpostavlja se npr. da je sva apatija i smanjenje energije rezultat zivotnog ocekivanja pojedinca, odnosno njegovog osjecaja neuspjeha na svim zivotnim podrucjima. Cilj je kognitivne terapije da se smanji depresija i da se sprijeci njeno ponovno javljanje pomazuci bolesniku da spozna i ukloni negativno razmisljanje, da razradi alternative i stvori fleksibilniji nacin razmisljanja i izvjezba nove kognitivne i bihejvioralne odgovore (promjena ponasanja).

Bihejvioralna terapija je vrlo strukturirana i opcenito kratkotrajna. Pri tome se nastoji sto je moguce vise utjecati na promjenu ponasanja sto se smatra kljucnim u otklanjanju depresije. Bihejvioralna terapija ukljucuje tehnike planiranja aktivnosti, samokontrole, vjezbanje socijalnih vjestina i rjesavanja problema.

Premda obiteljska terapija ne predstavlja primarni terapijski pristup u lijecenju depresije, ona moze biti vrlo znacajna u slucajevima gdje je zbog bolesnikovog stanja znacajno narusen obiteljski sklad i funkcioniranje cijele obitelji. Obiteljska terapija ispituje ulogu depresivnog clana u ukupnom dobrom psiholoskom funkcioniranju cijele obitelji, a s druge strane ispituje ulogu cijele obitelji u odrzavanju depresije.

Psihodinamska psihoterapija nema znacajnu ulogu u lijecenju depresije.
Grupna psihoterapija je indicirana kada postoje teskoce komunikacije i socijalne adaptacije.
Tehnike opustanja mogu vam pomoci da pobijedite stres i tjeskobu cesto povezane s depresijom. Pokusajte s tjelovjezbom, jogom, meditacijom ili masazom.