Devedesetih godina prošlog stoljeća počelo se pričati i o novom medicinskom terminu „ovisnosti o internetu“. Amerikanci su već našli i naziv za taj problem – IAD ili Internet Addiction Disorder odnosno „poremećaj ovisnosti o internetu“ . Isprva je taj pojam izazivao kontroverze (rijetko se govori o ovisnosti o TV-u, iako ima mnogo više ljudi koji bez kriterija „vise“ pred TV ekranima, a omiljena igračka im je daljinski upravljač). No, malo po malo, sve se više ljudi žali kako su se „zakačili“ i prva stvar koju rade kad se probude je provjera jesu li dobili e-mail. Čini se da je tu i kvaka - iako o pravoj ovisnosti govorimo tek kada postoji i snažna tjelesna ili biokemijska reakcija vezana uz izvor ovisnosti. Mnogi stručnjaci smatraju da je rizik tjelesne ovisnosti o internetu još uvijek minimalan, no ipak postoji. Teško je odrediti koje bi to vrijeme bilo prihvatljivo kako ne bismo smatrali pretjeranim surfanje internetom, no općenito se smatra da bi to bilo vrijeme koje ne prelazi 40 sati tjedno (kao i puno radno vrijeme!) pod uvjetom da u to ne brojite sate koje iz profesionalnih razloga provodite za kompjutorom.

Pojedinci koji su već prešli razumnu granicu, uglavnom vrijeme za surfanje otkidaju od obiteljskog ili društvenog života te nerijetko i od sna. U ekstremnim slučajevima budnima se održavaju ne samo kofeinskim „shutovima“ već i nekim stimulansima kako bi osigurali dodatno internet-vrijeme. Posljedice tako drastičnog zakidanja od sna su iscrpljenost, mučnine i opća slabost, a u krajnjoj konzekvenci i potpuni pad imuniteta zbog tjelesne iscrpljenosti i poremećaja u ishrani. Uz to, posljedica je slaba koncentracija koja se nužno odražava na smanjenu sposobnost obavljanja posla, kao i nespremnost na druge obaveze u zajednici ili obitelji. Odnosi s bliskim osobama (ako baš njihov nedostatak nije uzrokom „ovisnosti“) bitno su narušene, a (bračni) partneri predstavljaju prve „žrtve“.

Posljedice po obiteljske i društvene odnose slične su onima kroz koje prolaze osobe koje imaju ovisnost o alkoholu. I tu sličnost ne završava. Poput alkoholičara, i internetski ovisnici skrivaju svoj problem, često ne priznajući koliko zapravo vremena troše surfajući. Takva situacija kreira atmosferu nepovjerenja i slabi veze koje ovisnik ima s obitelji. Kako si možete pomoći, ako vas je već zahvatila ova loša navika? Što učiniti kako biste vratili kontrolu nad sobom i svojim životom?

Razmislite o tome koliko vremena provodite surfajući i donesite odluku da ćete to vrijeme smanjiti na prihvatljivu mjeru (sami odlučite koju, no za početak neka to bude pola vremena koje ste do sada trošili). Budite li se i još sneni pregledavate e-mailove, odlučite se na promjenu navike i dan počnite osvježavajućim tuširanjem ili zdravim doručkom u krugu obitelji. Upravo će podrška obitelji biti značajna za vašu promjenu navika. Dolazak kući s posla posvetite obitelji ili nekoj sportskoj aktivnosti, a kompjuter uključujte samo u za to planirano vrijeme. Namjestite i alarm koji vam može označiti kada je isteklo vrijeme koje ste odredili za vašu omiljenu zabavu. Ako je ova vaša navika već prerasla u poremećaj, potražite stručnu pomoć.

Ako ste na vrijeme uočili da previše vremena provodite na internetu, potražite odgovor na pitanje „što gubim – a što dobivam“ pretjeranim surfanjem. Pomoći ćete si tako da osvijestite svoju lošu naviku i da se odlučno obračunate s njom. Provjerite što ste do sada žrtvovali gubeći kontrolu nad svojim vremenom i životom.
Internet je predivna stvar i izvor velikog broja informacija, ali samo ako mudro upravljate vlastitim vremenom. Jer surfati se mora!

Autorica: Tatjana Divjak