Na što trebaju paziti osobe koje boluju od epilepsije?

Tijekom povijesti pokazalo se da epilepsija nije mogla spriječiti neke od najglasovitijih pojedinaca da u svojem poslu budu najbolji. Tome svjedoče mnogi, a među najpoznatijima mogu se navesti: Napoleon Bonaparte, Alfred Nobel, Georg F. Händel, Fjodor M. Dostojevski.
Mogu li osobe s epilepsijom uživati alkoholna pića, duhan i droge?
Mogu li osobe s epilepsijom obavljati sve poslove kao i ostali ljudi?
Može li epilepsija biti uzrokovana nekim drugim oboljenjima?
Mogu li se baviti sportom i kojim?
Mogu li voziti motorna vozila i bicikl?
Mogu li oboljeli od epilepsije imati djecu?
Ima li prehrana utjecaja na liječenje epilepsije?
Mogu li osobe s epilepsijom uživati alkoholna pića, duhan i droge?

Epilepsija savjeti za trudnice

EURAP (European Register of Anti-epileptic Drugs and Pregnancy, tj. Europski registar antiepileptika i trudnoće) je registar koji za dobrobit majki s epilepsijom i njihove djece prospektivno i multicentrično prati trudnoću uz istodobnu primjenu antiepileptika.

LIJEČENJE DEPRESIJE PSIHOTERAPIJOM

Brojni oblici psihoterapije pokazali su se vrlo uspiješnima kao monoterapija kod lakših i srednje teških oblika depresija, a kod teških depresija neizostavni dio liječenja uz medikamntoznu terapiju. Vrlo je bitno obratiti pažnju kako pojedinac sam sebi može pomoći i što okolina može učiniti za depresivnu osobu. Liječenje depresije je najčešće kombinirano.

Kako se liječi epilepsija?

Epilepsija

Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem. Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju "prepodražljive" i reagiraju sinhronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima.

Konverzivni poremećaj

Uvod
Razvoj i upotreba dijagnostičkog termina
Klinička slika
Liječenje
Prikaz slučaja

Uvod

Do sredine devetnaestog stoljeća, somatizacijski i konverzivni poremećaj razmatrani su unutar jednog stanja zvanog histerija. Termin je izveden iz Grčke riječi histera, što znači maternica. Opisi konverzivnog poremećaja datiraju još iz vremena 1900 godina prije nove ere, tada su multipli simptomi opisani od egipatskih liječnika pripisani lutajućoj maternici. Sredinom devetnaestog stoljeća, Pierre Briquet postavlja temelj modernog koncepta konverzivnog poremećaja, on tada pretpostavlja da je poremećaj rezultat disfunkcije središnjeg živčanog sustava. Pretpostavio je da se konverzivni simptomi događaju kod osoba sa konstitucionalnom dispozicijom u stanjima kad je osjetljiv dio središnjeg živčanog sustava pogođen ekstremnim stresom.