Tjeskobna (anksiozna) djeca
Tjeskobnost ili anksioznost je stanje uplašenosti, koje se može razviti u osjećaj panike, fobije ili pak opsesivno-kompulzivne smetnje. Prati ju psihomotorna napetost i unutrašnji nemir.
Tjeskobnost ili anksioznost je stanje uplašenosti, koje se može razviti u osjećaj panike, fobije ili pak opsesivno-kompulzivne smetnje. Prati ju psihomotorna napetost i unutrašnji nemir.
Sve kraći i tmurniji dani kod mnogih izazivaju pad energije i raspoloženja, a u nekih osoba javljaju se i potištenost,
Većina (oko 90%) djece s epilepsijom polazi redovnu školu, mogu biti uključena u vrtić, odnosno "malu" školu. Preporuča se stručno osoblje upoznati s bolešću djeteta, kako bi u slučaju javljanja smetnji svrsishodno postupili. 
Što sve može izazvati napadaje i kako ih izbjeći? 
Kakav je odnos spavanja i epilepsije? 
Kako voditi normalan život ako se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme? 
Mogu li djeca s epilepsijom pohađati redovne vrtiće i škole? 
Uzrokuje li epilepsija smetnje u ponašanju i emocionalnu nestabilnost djeteta? 
Pogoršava li se tijek bolesti starenjem? 
Uzrokuje li epilepsija smanjenje mentalnih sposobnosti? 
Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.
  Povijesne činjenice 
 Tko obolijeva od anoreksije? 
 Epidemiologija 
 Etiologija 
 Biološki čimbenici 
 Psihološki i psihodinamski čimbenici 
 Socijalni čimbenici 
 Klinička slika 
 Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza 
 Liječenje 
 Literatura
Epizodama trpanja u sebe golemih količina hrane, obično visoko kalorične, ne prethodi stvarna, konkretna glad, nego je riječ o takozvanom emocionalnom jedenju
Poremećaji jedenja nisu, kao što to mediji nerijetko sugeriraju, bolesti modernog doba. Naprotiv, uglavnom su poznate od davnina, a neke su opisane još u antičkim spisima. Prema suvremenim medicinskim klasifikacijama, spadaju u psihičke poremećaje, a u određenom postotku može ih se naći u svim kulturama. U pravilu se smatraju problemom ženske populacije, a u praksi se, iako rijetko, javljaju i u osoba muškog spola. Za razliku od anoreksije i bulimije, o kojima se proteklih mjeseci mnogo govorilo u hrvatskoj javnosti, o problemu kompulzivnog prejedanja malo se raspravlja, iako ovaj bulimiji srodan poremećaj prema američkim statistikama zahvaća od 0,9 do 4 posto cjelokupne populacije. Kako je riječ o "tajnoj" bolesti koju oboljeli, a zatim i njihova bliža okolina, nastoje prikriti, teško je odrediti stvarne razmjere bolesti. Prof. dr. sc. Vesna Vidović, s Klinike za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ističe kako se mali broj oboljelih od poremećaja jedenja javlja liječniku specijalistu, što procjenu o ukupnom broju oboljelih čini još neizvjesnijom.
Pojam stres neizbježan je kada govorimo o uticaju načina života savremenih ljudi na njihovo zdravlje. Svakodnevno možemo čuti izraze kao što su "Pod stresom sam", "Ovo je jako stresno", i slično, ili se i sami tako osjećamo.
Psychologische Online-Beratung
Sandra Jovanović Miljko
Tel./WhatsApp: +49 178 110 3745