Anoreksija nervoza

Poremećaji hranjenja rezultat su međusobnog djelovanja niza čimbenika, a mogu uključivati brojne biološke, socijalne i psihološke uzroke i kulturu u kojoj postoji obilje hrane i opsjednutost mišlju o mršavosti. U poremećaje hranjenja ubrajaju se pretilost, anorexia nervosa i bulimia nervosa. Od anoreksije boluje 0.5 - 1 % adolescentica, a smrtnost se pojavljuje u do 9% slučajeva (isključujući samoubojstvo). Stoga je anoreksija nervoza (AN) ozbiljan i potencijalno letalan poremećaj hranjenja, karakteriziran dubokim poremećajem doživljavanja slike vlastitog tijela, obuzetošću mršavošću i gubitkom tjelesne težine bez organskog uzroka.


Povijesne činjenice

Tko obolijeva od anoreksije?

Epidemiologija

Etiologija

Biološki čimbenici

Psihološki i psihodinamski čimbenici

Socijalni čimbenici

Klinička slika

Diajgnoza i diferencijalna dijagnoza

Liječenje

Literatura

Adolescencija

Od trenutka začeća pa sve do kraja svog života, čovjek se neprestano mijenja, kako na tjelesnom, tako i na psihičkom planu. Najburnije razdoblje najvećih promjena događa se na putu sazrijevanja, između djetinjstva i odrasle dobi, a naziva se adolescencija.

Osim najuočljivijih tjelesnih promjena, adolescencija je i razdoblje burnih i velikih promjena na intelektualnom, psihičkom, socijalnom i emocionalnom planu.

Lysergic acid diethylamide (LSD)

Kratkoročni efekti

Fantazije, masturbacija, seks bez osjećaja: zašto ih žene ne razumiju

Postoje neke temeljne seksualne razlike među muškarcima i ženama zbog čega muškarci teško razumiju žene i žene teško razumiju muškarca. Iako postoje individualne varijacije, navest ćemo nekoliko, gotovo univerzalnih, činjenica o muškarcima koje žene nikako ne mogu razumjeti:

Epilepsija

Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem. Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. Epilepsija predstavlja kronični poremećaj stanica moždane kore, koje iz različitih razloga postaju "prepodražljive" i reagiraju sinhronim izbijanjima električkih impulsa, što se manifestira epileptičkim napadajima.

Intimnost kao ključ dugoročnog seksualnog zadovoljstva

Novi standardi seksualne uspješnosti ističu kvantitet. Časopisi, TV serije, filmovi, pop pjesme i sveprisutna Internet pornografija govore da je više seksa, naprosto, bolje. I ne samo to. Poruke, koje stizu sa svih strana, nastoje nas uvjeriti da seksualno zadovoljstvo počiva na učestalosti i intenzitetu seksualnih odnosa (pod čime se gotovo isključivo misli na snošaj). Drugim riječima, seksualni junaci našeg doba žene su i muškarci koji praktički ne prestaju s eksplozivnim, divljim, ultra-super-hiper strastvenim seksualnim aktivnostima - ili o tome, barem, stalno maštaju. Uspješan seksualni život sveden je na "ovdje i sada", na strastveni trenutak, i pretvoren u jednoobrazni (i dobrim dijelom mehanički) atletski seks inspiriran pornografskim standardom. Važnost neočekivanoga, to jest erotskog iznenađenja, raznolikosti dodira i osjeta zamijenila je "strojna obrada partnerova tijela", to jest princip što brže i izdržljivije penetracije. Time, dakako, ne želim reći da je visoko intenzivan seks loš ili nepoželjan. Daleko od toga. Divlji je seks važan jednako kao i vođenje ljubavi, istraživalački seks ili kućno "seksualno liječenje". Ono što nastojim naglasiti jest činjenica da suvremena seksualna kultura, zasićena seksualnim impulsima, pokazuje tendenciju brisanja erotske raznolikosti i senzualnosti, zamjenjujući je diktaturom atletskog seksa.