Menopauza i seksualni problemi

Menopauza i seksualni problemi
Kako žene stare, pojavljuju se neki seksualni problemi koji utječu na njihovo fizičko zdravlje. Jedan primjer ovoga je problem menopauze. Kada ovaj problem iskrsne, može utjecati na cijeli sustav žene. Seksualni problemi se događaju kao rezultat hormonske neravnoteže. Kao osoba koja vrednuje zdravlje, vrlo je važno da steknete razumijevanje o menopauzi i drugim seksualnim problemima prisutnim u vašem tijelu. U vezi s tim, saznat ćete o nekim seksualnim problemima koji uključuju menopauzu i mogućim tretmanima potrebnim da preokrenete stanje.

ŽENSKE SEKSUALNE DISFUNKCIJE

1. Što je ženska seksualna disfunkcija (poremećaj)?
Seksualna disfunkcija je poremećaj koji kod žene dovodi do nezadovoljavajućeg seksualnog odnosa.
Najčešći su oblici:

- anorgazmija
- vaginizam
- dispareunija
- anafrodizija

Paranoidni poremećaj osobnosti

Prema DSM-IV klasifikaciji ovaj je poremećaj osobnosti obilježen trajnim nepovjerenjem i sumnjičavošću prema drugima u smislu da su njihovi motivi nedobronamjerni. Počinje u ranoj odrasloj dobi i očituje se u raznim situacijama.

VRSTE POREMEĆAJA PREHRANE

Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.