Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - dijagnoza F43.2

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) psihijatrijski je poremećaj koji se može razviti u osoba aktivno ili pasivno izloženih životno ugrožavajućim iskustvima. PTSP i ostali stresom uzrokovani poremećaji uvelike utječu na opće zdravstveno stanje pojedinca i smanjenje njegove funkcionalnosti na socijalnom i radnom planu. Zbog komplicirane dijagnoze PTSP-a i često udruženog komorbiditeta te činjenice da se dijagnoza temelji većinom na simptomima opisanim od bolesnika, pri dijagnosticiranju PTSP-a potrebno je primijeniti što više različitih metoda procjene i dijagnostičke kriterije u svim područjima rada (kliničkom, istraživačkom i forenzičkom), a dobivene podatke iskoristiti za izradu što učinkovitijeg terapijskog plana. Samo liječenje potrebno je prilagoditi pojedincu kombiniranjem psihoterapijskih, psihofarmakoloških i psihosocijalnih metoda

Kratki psihotični poremećaj

Kratki psihotični poremećaj (KPP) je nova dijagnostička kategorija, javlja se u DSM-IV (šifra F23.8x) i vrlo vjerojatno se više u takvom obliku neće pojavljivati u slijedećim revizijama te klasifikacije. Evo zašto: I sama definicija tog poremećaja i klasteri simptoma pa i ostale odrednice nemaju patognomoničnosti niti specifičnosti psihopatologije, a isto tako ni specifične etiologije ni patologije ni patofiziologija, a u svezi s tim ni tipične terapije.
S kliničkog stanovišta može se reći, da se radi o vrlo vjerojatno heterogenoj skupini različitih psihotičnim stanja, koje se ne mogu svrstati u specifične poznate psihoze utemeljeno klasificirane na osnovu specifične kliničke slike i patognomoničnih simptoma ili skupine simptoma, ali i na osnovu specifičnih kriterija isključivanja (na primjer dokazani organitet isključuje shizofreniju).

Dijagnoza i tijek shizofrenije

Dijagnozu shizofrenije postavljaju psihijatri. Dijagnoza se temelji na ciljanom i strukturiranom psihijatrijskom razgovoru s bolesnikom i članovima njegove obitelji. Do danas nema nikakvih specifičnih laboratorijskih dijagnostičkih testova za shizofreniju, tj. shizofrenija se ne može dijagnosticirati nikakvim snimanjem strukture ili funkcije mozga kao ni pretragama moždane tekućine, krvi, urina i slično.

Dijagnostički kriteriji za shizofreniju (MKB-10)

Napadi panike i panični poremećaj

Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj.

Menopauza i seksualni problemi

Menopauza i seksualni problemi
Kako žene stare, pojavljuju se neki seksualni problemi koji utječu na njihovo fizičko zdravlje. Jedan primjer ovoga je problem menopauze. Kada ovaj problem iskrsne, može utjecati na cijeli sustav žene. Seksualni problemi se događaju kao rezultat hormonske neravnoteže. Kao osoba koja vrednuje zdravlje, vrlo je važno da steknete razumijevanje o menopauzi i drugim seksualnim problemima prisutnim u vašem tijelu. U vezi s tim, saznat ćete o nekim seksualnim problemima koji uključuju menopauzu i mogućim tretmanima potrebnim da preokrenete stanje.

Perzistirajući sumanuti poremećaj

Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.