VRSTE POREMEĆAJA PREHRANE
Prehranu kontrolira mnogo čimbenika, uključujući apetit, hranu, dostupnost, navike obitelji, vršnjaka i kulturne običaje, te se tiče i kontrole volje.
ADHD - HIPERAKTIVNO DIJETE
Tko je hiperaktivno dijete
Što je ADHD
Hiperaktivno dijete u obitelji
Kako roditelji mogu pomoći
Hiperaktivno dijete u školi
Kako učitelji mogu pomoći
Odnos učenik-učitelj
Poseban kutak za roditelje
Kockari - Informacije za članove porodice
Patološko kockanje je bolest zavisnosti i ono kao i svaka druga bolest ima svoje faze.
Vraćanjem dugova se problem ne rešava već se produbljuje. Kockar će vas moliti, obećavati, biće spreman da se zakune u sve na svetu da više neće da kocka ukoliko mu pomognete. On to tako i misli u tom trenutku jer je umoran od laži, manipulacija, pritisaka zajmodavaca, od kamata i ko zna čega sve ne...Ali, šta se dešava kada se novac vrati a organizam odmori? Opet sve u krug!!!
STRES, BOLEST, OPTIMIZAM: ŠTO MOŽEMO (PROBATI) UČINITI SAMI?
POSTED ON MARCH 16, 2020 BY ZPDADMIN
ZA ZPD PISALA ANDREA VRANIĆ
Od svih ljudi izloženih nekoj infekciji samo će se neki razboljeti. Jedan od razloga tome je i smanjena otpornost organizma nastala uslijed psihološkog stresa (npr. Segerstrom i Miller, 2004). Psihološki stres je povezan s promjenama imunološkog sustava.
Pobijedite negativne misli
Svako od nas ponekad prolazi u životu periode kada ga zaokupe negativne misli poput straha, sumnje, ljutnje i mnogih drugih. Negativne misli blokiraju normalan tok životne energije i onemogućavaju nas u obavljanju svakodnevnih zadaća. Poželjno je u tom trenutku poznavati tehnike kako ih se možemo uspješno riješiti.
Perzistirajući sumanuti poremećaj
Perzistirajući sumanuti poremećaj (PSP) poznat je u klasičnoj psihijatriji pod nazivom paranoidna psihoza, a u MKB-10 naziva se perzistirajući sumanuti poremećaj (F22).
Naziv paranoja spominje se već u Staroj Grčkoj te u Platonovim radovima, a znači "mimo razuma, mimo duše", što bi najbolje odgovaralo našoj riječi sumanuto, ludo. U novije vrijeme izraz paranoja nalazi se u Heirothovoj klasifikaciji iz 1818. godine, gdje označuje ludost ili bezumlje. Emil Kraepelin u svojoj klasifikaciji razlikuje paranoična stanja od paranoje, pod kojom podrazumijeva postepeni razvoj trajnog stanja sa sistematiziranim dominantno paranoidnim idejama, ali bez neophodnog defekta na planu afekta, mišljenja i funkcioniranja. Kraepelin dakle svrstava paranoju u kronične, progredirajuće bolesti i za razliku od Sigmunda Freuda izdvaja je iz skupine histerije i prisilne neuroze pomičući je u psihozu tj. prema shizofreniji, ali s boljom kliničkom slikom i funkcioniranjem.
